Optimizacija i modernizacija javne uprave u cilju povećanja kvaliteta pružanja javnih usluga, deo su reformskog procesa u javnom sektoru. Javna uprava Republike Srbije se reformiše od 2004. godine, a neophodan pravni okvir za delovanje sistema državne uprave i lokalne samouprave, obezbeđuje se od 2014. godine.

Zbog posledica svetske finansijske krize, kao i dotadašnjeg neadekvatnog upravljanja kadrovskim i finansijskim kapacitetima u upravi, Vlada Republike Srbije pokreće i proces optimizacije i restrukturiranja, uređivanje zarada i obezbeđivanje finansijske discipline. Napori usmereni na poboljšanje efikasnosti javnog sektora uključuju smanjenje troškova, angažovanje optimalnog broja zaposlenih, restrukturiranje portfolija organa i generalno unapređenje u skladu sa reformom javne uprave.

Neophodno je bilo da optimizacija i modernizacija javne uprave teku racionalno, transparentno i odgovorno, uz podršku svih relevantnih državnih i društvenih aktera, a pre svega, građana, koji na taj način direktno učestvuju u procesu reformi i stvaranju demokratskog društva.

Manji troškovi, veći učinak

Srpske finansije su decenijama bile preopterećene prevelikim ukupnim troškovima države, ali je još veći problem bila loša struktura. Na osnovu analiza je zaključeno da postoji značajan potencijal da se boljom disciplinom i organizacijom posla, kao i modernizacijom, troškovi rada smanje, a fleksibilnost rada i učinak države povećaju.

Odluka je bila da se započne sa daleko pažljivijim planiranjem potrebnih kadrova i svrsishodnom reorganizacijom kako bi se unapredile performanse i obezbedio veći kvalitet usluga koje, kao uprava, pružamo našim građanima i privrednicima, uz povećanje efikasnosti i produktivnosti.

Kako je tekao proces racionalizacije?

Iako je Fiskalna strategija za 2015-2017 predviđala smanjenje broja zaposlenih po 5% u svakoj od tri godine, analize su pokazale da se takva odluka ne čini ni neophodnom, ni preporučljivom.
S jedne strane, pored smanjenja broja zaposlenih, postoji i prostor za dodatno smanjenje prosečnog troška po zaposlenom, bez dodatnog smanjenja plata.

S druge strane, iako je ukupan broj zaposlenih veći od održivog za Srbiju, ovaj broj nije veliki u poređenju sa drugim zemljama – veći problem je, pak, neravnomerna raspoređenost zaposlenih. Naime, pored viškova, postoje i izraziti manjkovi, te se ovaj problem mora rešavati kako bi se država osposobila da pruža neophodne usluge građanima i privredi, kao i podršku evropskim integracijama.

Proces racionalizacije započet je:

  • sređivanjem, čišćenjem i obradom podataka iz Registra zaposlenih radi obezbeđivanja pouzdanijih i tačnijih podataka o broju zaposlenih u javnoj upravi
  • angažovanjem svih ministarstava na samostalnim analizama broja zaposlenih po resorima za koje su nadležni
  • detaljnim analizama strukture javnih finansija, što je pružalo i osnov za međunarodno poređenje troškova po funkcionalnim klasama (obrazovanje, zdravstvo…)

Proces reforme javne uprave do 2014. nije sproveden na sistemski način. Pređašnja iskustva sa ishitrenim racionalizacijama broja zaposlenih su u dobroj meri proizvela smanjenje kapaciteta, usled linearnog smanjenja broja zaposlenih, bez prethodne podrobnije analize potreba. Racionalizacija broja zaposlenih, rađena posle 2014. godine, sprovedena je sistematično i strateški, kako bi se izbeglo dalje narušavanje kapaciteta javne uprave.

Smanjenje zarada, zabrana zapošljavanja i racionalizacija broja zaposlenih u javnom sektoru su mere koje su najviše doprinele smanjenju rashoda i uspehu fiskalne konsolidacije. Sada je važno nastaviti sa kontrolisanim načinom kako se postignut nivo fiskalne konsolidacije ne bi ugrozio.