Članstvo u Evropskoj uniji (EU) je strateški cilj Srbije. Proces evropske integracije je složen i sveobuhvatan i podrazumeva više faza kroz koje prolazi svaka država koja želi članstvo u EU. Osnovni princip pristupanja Evropskoj uniji jeste da država koja želi da postane članica, a to znači i Srbija, mora da prihvati i primeni pravne tekovine EU (EU acquis), kao što su to učinile sve zemlje koje su do sada pristupile Uniji.

Srbija je 1. marta 2012. godine postala kandidat za članstvo u EU, a 21. januara 2014. godine započela je pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, što predstavlja i poslednji korak ka članstvu u EU. Srbija je 27. juna 2019. godine u pregovorima sa Evropskom unijom otvorila Poglavlje 9, koje obuhvata pitanja koja se odnose na finansijske usluge. Sa ovim poglavljem, Srbija ima otvorenih ukupno 17 od 35 poglavlja, od kojih su i dva privremeno zatvorena: Poglavlje 25 (Nauka i istraživanje) i Poglavlje 26 (Obrazovanje i kultura), a u narednom periodu se očekuje i otvaranje novih poglavlja.

Tokom pregovaračkog procesa ne pregovara se o tome koje ćemo delove tog zakonodavstva primeniti, već o brzini kojom ćemo uskladiti svoj pravni sistem s pravnim sistemom EU. Drugačije rečeno, zakonodavstvo Evropske unije, koje moramo usvojiti i primeniti, predstavlja model po kom treba reformisati državu i društvo da bismo se približili onome što je nesumnjivo cilj građana Srbije – život u uređen(ij)oj državi i društvu po uzoru na druge evropske države. Stvaranje takve države podrazumeva i poštovanje onoga što često nazivamo „evropskim vrednostima”. To su zapravo vrednosti koje su definisane u Povelji o osnovnim pravima: ljudsko dostojanstvo, jednakost, mir, sloboda, solidarnost, tolernacija, prava građana i pravda.

Ipak, važno je naglasiti i da građani Srbije ne moraju da čekaju dan kada će Srbija postati članica EU da bi osetili konkretne koristi od pridruživanja i pristupanja Uniji. Neke od tih koristi već sada osećaju, a neke će osetiti tokom pristupnih pregovora. Evo i primera. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i Prelaznog trgovinskog sporazuma (PTS) privredi Srbije je omogućeno da izvozi robu u Evropsku uniju bez carina i ograničenja za većinu proizvoda, od čega je srpska privreda već imala neosporive koristi. Spoljnotrgovinska razmena najveća je s državama članicama EU.

Takođe, među zahtevima koje Evropska unija postavlja pred zemlje koje žele da postanu članice nalazi se, na primer, i jačanje kapaciteta i profesionalizacija javne administracije. Za Uniju je to važno pre svega zato da bi buduće države članice zaista bile u stanju ne samo da usvoje nego i da u praksi sprovode zakonodavstvo EU. Jačanje kapaciteta javne uprave osnažuje takođe njenu sposobnost da efikasno sprovodi i domaće zakone, koje je sama donela. Osim toga, Unija podstiče reforme u pravcu jačanja društvene svesti da državna uprava postoji da bi izašla u susret potrebama građana i privrede. Vredan rezultat dosadašnjeg procesa pristupanja Srbije EU jeste i usvajanje novih zakona kojima su osnovane i počele su da rade nezavisne institucije.

Imajući u vidu sve ovo, Evropska unija pruža zemljama kandidatima, kao što je Srbija, i određenu finansijsku pomoć tokom procesa pristupanja, i to pre svega putem mehanizma koji se naziva Instrument za pretpristupnu pomoć – IPA (IPA – Instrument for Pre-Accession Assistance).

Tako je EU i najvažniji razvojni partner Srbije kada je reč o realizovanoj bespovratnoj međunarodnoj pomoći Republici Srbiji, s donacijom od više od tri milijarde evra u proteklih 15 godina. Osim tog iznosa razvojne pomoći iz budžeta EU, pojedinačne države članice su u istom periodu i bilateralno dodatno pomagale reforme u Srbiji s ukupno više od 2,7 milijardi evra.